Šokantno “fazno oslobađanje” ubica Slaviše Krunića…

Za razliku od navoda ukinute presude prozlazi da je Slaviša Krunić “ovjeren” hicem iz prislona ili neposredne blizine uspaljenim u unutrašnjosti vozila. Mrtvo tijelo Željka Kovačevića doneseno je na mjesto pronalaska i namješteno u nemogućem položaju spram optužnice i presude. Šta donosi forenzička 3D rekostrukcija zločina?
Pažnju javnosti privukla je nedavna vijest o dostavljanju “forenzičke 3D rekonstrukcije” urađene u Srbiji za potrebe ponovljenog suđenja ubicama Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića. Koliko znam Nenad Šipka nema status vještaka, niti njegova virtualna rekonstrukcija događaja može nadjačati nalaze vještaka, no može sudskom vijeću u ponovljenom postupku pomoći u – donošenju oslobađajuće presude za Benedija Đukanovića i Rodoljuba Gajića.
Proučio sam odluku Vrhovnog suda RS kojom ukida prvostepenu presudu i predmet vraća na ponovno odlučivanje i zato znam da 3D rekonstrukcija neće donijeti novi kvalitet u ovom postupku kako se to medijski bombastično najavljuje. Samo će dodatno potkrijepiti navode žalbe branioca Benedija Đukanovića te devalvirati svjedočke tvrdnje preživjelog Gorana Ilića na kojima je prvostepeni sud zasnovao činjenični opis.

Vrhovni sud odbio je optužbe branilaca da je Goran Ilić počinilac ili saučesnik ubistva kao nedokazane i čak logički neprihvatljive ali materijalni dokazi višestruko pobijaju njegov opis spornih dešavanja. Konkretno : izostanak tragova krvarenja i oštećenja od hitaca na vozilu ukazuju da je Ilić ranjen izvan vozila a suprotno njegovim tvrdnjama kako je ranjen prvim hicima napadača iz zasjede pa onda i kompletnoj verziji događaja kakvu je dao u istrazi i na suđenju.
Slaviša Krunić je po nalazima vješteka medicinske struke dr Vede Tuce i balističara ing Vojina Maštruka usmrćen hicem iz prislona ili neposredne blizine ispaljenim u unutrašnjosti vozila i to sa LIJEVE strane vozila, dok preživjeli svjedok tvrdi da je pucano samo sa desne i prednje strane i sa distance od više desetina metara.
Po verziji optužnice i prvostepene presude tane bi trebalo načiniti polukrug i vratiti se unazad da pogodi Slavišu Krunića ali i pošto su se napadači nalazili na uzvisini spram vozila putanja zrna se kosi sa svim zakonima fizike. Vještačenje dr Milana Srdića po kom je ustrelnu ranu načinilo najmanje dva projektila pobijaju tragovi prskotina krvi i mozga oštećenog u unutrašnjosti vozila, odnosno da je ulazna rana na lijevoj strani vrata a izlazna na glavi i sa vertikalnom putanjom zrna spram uspravljenog (sjedećeg) tijela.
Čaure ispaljenih metaka pronađene su sa obe strane vozila i pokazuju da su napadači prvo zapucali sa desne i prednje strane a onda se kretali ka lijevoj strani i približavali – dok nisu došli u neposrednu blizinu Krunića i žargonski rečeno ovjerili ga hicem iz prislona ili neposredne blizine ispaljenim u unutrašnjosti. Elem, ostaje upitano ko su bili napadači i koliko ih je doista učestvovalo u napadu.

Vrhovni sud prihvata nalaze pomenutih vještaka medicinske i balističke struke da je ubijeni Željko Kovačević dovučen na mjesto gdje je pronađen i namješten u klečeći položaj kakav ne bi mogao nastati po verziji optužnice i prvostepene presude. Posebice jer na mjestu zatečenog mrtvog tijela nema karakteristične količine i pravca krvarenja ali je odbijena trvrdnja branilaca i vještaka da je Kovačević ubijen negdje drugdje pošto na licu mjesta postoje kapljice koje asociraju na krv napadača.
No, pomenute kapljice krvi na putu nisu izuzete i izvještačene, dok je za trag koji podsjeća na krv izuzet sa čaure pored tijela Kovačevića utvrđeno da nije krv i uopšte nije biološkog porijekla. Imamo mnoštvo ozbiljnih propusta na uviđaju i izuzimanju predmeta i tragova radnjama prvog zahvata a kakvi idu u prilog optuženima.
Ubistvo nekog poput Slaviše Krunića, spremnog da digne svoje zaštitare i pohapsi specijalce MUP-a koji su ga opljačkali a kako sam to ekskluzivno objavio, ne zataškava se ni brzo ni jednostavno. Valjalo je javnosti ponuditi “uspjeh” pravosuđa sa maksimalnim zatvorskim kaznama za dva počinioca i sa “manjom omaškom” u vidu oslobađanja trećeg. Pa u “drugoj fazi”, svjesni da Vrhovni sud mora ukinuti presudu, slijedi oslobađanje ostalih optuženih.
Vrhovni sud je svojim rješenjem, pored očekivane odluke o ukidanju presude, ipak se pobrinuo da predmet ne doživi totalni fijasko – određivanjem pritvora Benediju Đukanoviću i Rodoljubu Gajiću do pravosnažnosti nove presude u ponovljenom postupku. U suprotnom Benedi bi nestao “brzinom svjetlosti” i ne bi imali kome suditi za ovu mafijašku likvidaciju.
Možda Đukanović i ne bi bježao oslanjajući se na nove činjenice da je puška sa njegovim DNK tragom bila u položaju “zakočeno” (suprotno od optužnice) i sa vježbovnim metkom silom utisnutim u čauru. U pitanju je odličan način da metak pri opaljenju eksplodira i pucač završi poput ubijenog Kovačevića. Stvarno, zašto bi napadači potpuno neuobičajeno ostavili oružje u prostoru šireg lica mjesta?!

U brojnim tekstovima na ovu temu ukazivao sam kako Željka Kovačevića, Benedija Đukanovića i Emilija Balda odlično poznajem kroz profesionalno angažovanje u kom su često bili predmeti istraga ili operativnog rada.

Zato sam bio skeptičan oko tvrdnji da je Željko Kovaćević organizovao i vodio grupu počinilaca no nove informcije o drugim mafijaškim likvidacijama dobrano pobijaju moje ranije mišljenje. Bavićemo se tim temema još kako a ovde je fokus na informisanju javnosti oko statusa predmeta ubistva Krunića i Pavlovića.
Sa te strane tužilačke strukture moram javno upitati : ima li istrage protiv svjedoka Gorana Ilića? Kao i Vrhovni sud mislim da ne bi sebe svjesno i namjerno izložio ranjavanju iz automatskih pušaka u oba koljena sa mogućnošću posljedice trajnog invaliditeta ali njegovo ponašanje tokom zločina još kako se mora razjasniti. Ionako kao svjedok samo brljavi u postupku a njegovi navodi pojedinačno i u cjelosti su neodrživi spram postojećih dokaza i činjenica.
Drugo, oko motiva mafijaške likvidacije iz krivičnog spisa do danas ne znamo baš ništa a nisam upratio zainteresovanost istražnih organa za medijski dobro poznata lica sa kojima je Slaviša Krunić pred stradanje bio u sukobu. Govorimo o neprikosnovenom donu balkanske mafije Ljubanu Ećimu kom je Krunić odbio doći na poklanjanje u Beograd, kao i o Saši Milakoviću (Ivanu Tomiću) koji ga je javno prozivao usljed međusobnog sukoba.
Priče oko “slabe rezolucije” snimka sastajanja Saše Milakovića sa prijedorskim policijskim načelnikom odmah po ubistvu mogu prodavati drugima a istina je upravo suprotna. Službama koje istražuju prijedorsku mafiju odavno je poznato i ko se neposredno prije ubistva sastao sa Benedijem Đukanovićem tako da istražni organi posla imaju preko glave. Pod pretpostavkom da žele razjasniti i procesuirati zločin.
Pazite, ljudska pogan Rodoljub Gajić “priznao” je pomaganje Željku Kovačeviću (“mrtva usta ne govore”) i to tužilaštvo i sud prihvataju kao činjenicu. Jesu li Gajića istražili u ulozi ORGANIZATORA ZLOČINA? Posebice zbog niza činjenica koje ukazuju da je mogao djelovati u toj ulozi (motiv, involviranost u krivično djelo, poznavanje navika žrtve, bliskost sa porodicom i ino).

Znamo ko je najviše profitirao stradanjem Krunića a davno sam pisao o čudnim postupcima udovice u kritičnim momentima i raznim dešavanjima prije i poslije toga. U tužilaštvu oštećenu očigledno nisu provjerili kao potencijalnog naručioca ubistva i sa Gajićem kao organizatorom. Šta kažu podaci telekomunikacijskih operatera?
Uostalom, koliko je tužilac Snježana Petković revnosno radila svoj posao vidimo po sumnji da je Željko Kovačević ubijen negdje drugdje i na lice mjesta donesen kako bi istragu upravili u pogrešnom pravcu. Treba li da podsjećam u koliko predmeta je ova režimska poslušnica doprinijela oslobađajućim presudama? Pa je nagrađena lagodnom pozicijom u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu.
Sve u svemu bombastično najavljena “forenzička 3D rekonstrukcija” neće otkriti ništa novo ili bitno, nego je u funkciji dokazivanja neosnovanosti optužnice protiv Đukanovića, Balda i Gajića. Rađena je po prijedlogu odbrane optuženih a koja je već preko pomenutih vještaka bukvalno razorila optužnicu. Ukoliko izvedeni dokazi pokažu drugačiji činjenični opis od onog iz optužnice slijedi OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA.
Nisam siguran da tužilaštvo u ponovljenom postupku može nastupiti sa izmijenjenom optužnicom a postojeća je činjenično i dokazno neodrživa. I šta slijedi? Pa “fazno oslobađanje” optuženih, odnosno da to učini prvostepeni sud nakon što javnost aman zaboravi mafijašku likvidaciju koja je gadno potresla region i šire.
Ne znam koliko je u moći ovog bloga mijenjanje zamisli centara moći ali još kako se planiram baviti ovim i povezanim zločinima. Po ustaljenoj praksi tematskim tekstovima koje čitaoci sami slažu u misaone konstrukcije spram sopstvenih sposobnosti i uvjerenja. Primarno mislim na redovne čitaoce i korisnike bloga na polju komentara.
Mislim na one sposobne za složene procese razmišljanja i do nivoa spoznaja višegodišnjih obmana koje započinju time da su počinioci ubistva od starta poznati a završe sa oslobađajućim presudama. Za takve obmane treba vremena i složenih manipulacija bitangi unutar i oko organa krivičnog gonjenja, kao i da pažnja javnosti dovoljno splasne. Vidite da javnost pet godina nakon zločina polako saznaje za propuste u istrazi i optuženju a kakvi su po prilici načinjeni namjerno i sa konkretnim ciljem.

Radovanovicborislav.blogspot.com